Svakog 1. ožujka u čast „Bake Marte“ i dolaska proljeća, pletu se „martinke“. Martinka je crveno-bijela vrpca ispletena od bijelog i crvenog konca i vezana s čvorom. Bijela boja simbolizira časnost i iskrenost, a crvena svjetlost i ljubav. Martinke se vežu na procvalom drveću, na vrata, prozore, nose se kao narukvice, kao privjezak…
Ovaj je običaj došao s proslavljanjem praznika Ksantika s kojim su Makedonci vjerovali da se dešava „umivanje duša”, proštenje grijehova, dominacija probuđene proljetne svjetlosti nad zimskom tminom koja pritišće njihove duše.
Prema predaji, Ksantija je bila Božica svih cvijeća što cvatu u vrtovima, poljima i gorama. U nju je bio zaljubljen Bog Makedon. Ali, otkada su zle sile pretvorile Ksantiju u cvijet, Bog Makedon svako je proljeće tražio svoju ljubav na svim livadama i poljima, kraj svih bistrih potoka i rijeka, kod svih cvjetnih vrtova u svojoj omiljenoj zemlji – Makedoniji. U čast ove neobične i nesretne ljubavi Boga Makedona i Božice Ksantije, Makedonci su prvi proljetni mjesec nazvali Ksant, a proljetni praznik Ksantika.
Ksantika je jedno od najsvjetlijih obilježja staro-makedonskih narodnih običaja, koja sa svojom čarobnom moći ujedinjuje duše Makedonaca u zajedničkim težnjama za opstanak i bolji život. Makedonci ju slave kao praznik proljeća, ljubavi, cvijeća i ljepote. Ali, na žalost, u današnje se vrijeme skoro ništa ne zna o ovom duhovnom prazniku koji je u staro vrijeme bio sinonim makedonskog identiteta. Makedonski vojnici, Ksantiku su slavili odjeveni u svečanoj makedonskoj odjeći, pjevali i igrali makedonske pjesme i ora, čime su isticali svoju osobitost, u odnosu na vojnike, pripadnike drugih naroda.
