Grigor Stavrev Prličev (Ohrid, 18. siječnja 1829. – Ohrid, 6. veljače 1893.) bio je makedonski pisac i značajni predstavnik makedonske književnosti iz 19. stoljeća. Ovaj genijalni književnik prema jezičnoj pripadnosti je trodomeni autor: grčki, bugarski i makedonski, i ujedinjuje u sebi njihove specifične karakteristike i epohu u kojoj živi i radi, klasicizam i romantizam, kao stilska obilježja.
U osnovnoj školi Prličev je bio učenik Dimitra Miladinova. Godine 1849. upisuje se kao student na Medicinskom fakultetu u Ateni, ali nikada nije diplomirao. Vraća se u Makedoniju i radi kao učitelj u nekoliko gradova. Nakon 10 godina opet ide u Atenu nastaviti studij, te se prijavljuje na atenskom natječaju za najbolju poemu na grčkom jeziku. S poemom „Serdarot“ (Ο ΑΡΜΑΤΩΛΟΣ) osvaja prvo mjesto, lovorov vijenac, novčanu nagradu i proglašen je „Drugim Homerom“ (1860). Odmah iduće godine prijavljuje se na istom natječaju s poemom „Skender-beg“, ali natjecanje nije održano. Saznaje za smrt braće Miladinovci, napušta Atenu, vraća se u Makedoniju i od tada, pa sve do kraja života, Prličev se bori za popularizaciju slavenskog pisma. Radi toga je proganjan i zatvoren u debarskom zatvoru.
Godine 1871. radi prepjev Homerove „Ilijade“, ali razočaran kritikama ne objavljuje ju. U razdoblju od 1883.-1890. godine živi i radi kao učitelj u Solunu, gdje je napisao svoju „Autobiografiju“, prvo makedonsko prozno djelo takve vrste. Posljednje godine svoga života Prličev provodi u rodnom gradu Ohridu i potpuno ih posvećuje svojoj domovini. Njegov se grob nalazi iza crkve „Sv. Bogorodica Perivlepta“, a spomen-kuća u blizini crkve „Sv. Sofija“.
