Vasil Tocinovski (S. Stojakovo, Gevgelijsko, 22. kolovoza 1946.) je makedonski pisac, esejist, kritičar, književni povjesničar, antolog, autor za djecu i mladež, pisac udžbenika i prevoditelj. On je jedan od najplodnijih suvremenih makedonskih autora. Kao dobitik Racinove stipendije diplomirao je na grupi Povijest književnosti naroda SFRJ na Filozofskom fakultetu – Skopje (1965). Na istom je magistrirao i doktorirao. Dvadeset godina radio je na Televiziji Skopje (1965-1989), bio je privremeni upravnik na Institutu za folklor (1989-1992) i u Institutu za makedonsku književnost na Sveučilištu „Sv. Kiril i Metodij“ u Skopju.
Piše prozu i poeziju, kako i za djecu tako i za odrasle. Autor je 22 knjiga beletristike, 36 knjiga o makedonskoj književnoj povijesti, 57 redakcija i sl. Prevođen je na dvadesetak jezika. Osobit doprinos dao je u istraživanju makedonske književnosti iz 19. i prve polovice 20. stoljeća. Bio je glavni i odgovorni urednik najstarijeg makedonskog književnog časopisa „Sovremenost“ u Skopju. Redoviti je profesor najbrojnije svjetske katedre studenata makedonskog jezika na Sveučilištu u Rijeci.
Makedonskoj i svjetskoj javnosti poznat je kao znanstvenik, istraživač makedonske književne povijesti. U tom pravcu, ima veliku zaslugu u otkrivanju životne sudbine i književnih djela „dvodomnih pisaca“ makedonskog podrijetla, odnosno Makedonaca koji žive i stvaraju u stranoj jezičnoj sredini.
Dobitnik je najviših makedonskih državnih nagrada i priznanja: „Goce Delčev“, „Kliment Ohridski“, „Krste Misirkov“, „Dimitar Mitrev“, „Vanđa Čašule“, „Deveti Noemvri“, godišnja nagrada Grada Velesa, „Gemidžiite“ za životno djelo Grada Velesa, nagrada Kulturno-prosvetne zajednice Makedonije, nagrada Autorsko-pravne agencije Makedonije, „Zlaten prsten“, „Prozni majstori“, „Zlatno pero“ Književnih prevoditelja Makedonije i druge.
