Promocija: Sjaj slomljenog kristala bljesnuo i u Skopju

Promocija: Sjaj slomljenog kristala bljesnuo i u Skopju

 

 

 

 

 

Sjaj slomljenog kristala bljesnuo i u Skopju

Najnovije djelo pjesnikinje Elizabete Petrovskе promovirano je u Skopju, a događaj je pored recenzija za knjigu bio popraćen glazbenom izvedbom i recitalom

Lirske osjećaje, želje, poruke, intimni doživljaji i razočaranja, pjesnikinja Elizabeta Petrovska prvog ožujka ove godine podijelila je sa svojim najbližim prijateljima, rodbinom i suradnicima u Skopju na svojoj promociji druge knjige “Sjaj slomljenog kristala.” Na ovom ugodnom događaju u Mladinskom kulturnom centru, posjetitelji ne samo da su imali priliku uživati ​​u stihovima ove naše sunarodnjakinje makedonskog podrijetla, nego su njene osjećaje prikazane kroz stihove mogli nadopuniti s prekrasnom glazbenom pratnjom Simone Pejovske na violini.

 – Suočen s problemima opstanka, čovjek se udaljio od duhovnog života, potisnuo emocije i ne razmišlja o poeziji. A poezija nije ništa drugo nego pokušaj da se oslobode ljudska duša i srce, njegov senzibilitet, emocije i iskrenost, rekla je autorica Petrovska.

Prema njezinim riječima, ne slučajno se kaže da: “sve što je lijepo u životu je poezija.” Ona nas obogaćuje, daje nam snagu i moć vidjeti i lijepu stranu života. Optimističan duh koji se nazire i u najpesimističnijim stihovima je onaj koji rađa nadu u bolje sutra. Upravo to, kaže Petrovska, simbolizira i sjaj slomljenog kristala. Što se više lomi, kristal ispušta sve veći sjaj – čarobni bljesak koji proriče našu svjetliju budućnost, pobjedu dobra nad zlom, radosti nad tugom.

“Je li nešto uzvišenije od ideje da poezija kao munja može spojiti rastavljene stvari? Ako je tako, poezija je čežnja, a čežnja ne ide bez krika. Ovoj visokoj filozofiji uči nas pjesnikinja Elizabeta Petrovska, na sofisticirani pjesnički i ljudski način”, primjećuje u svojoj recenziji prof. Slavčo Koviloski.

Prema recenzentu prof.dr. Venka Andonovskog, Elizabeta Petrovska postaje već prepoznatljiv moderni pjesnik, čija je poezija kao mali kozmos intime i kao melem za sve rane. “Zar se trebamo suprotstaviti svim ovim izraženim mišljenjima o pjesmama ispunjenim tradicije i ljubavi, ali i za tugu i samoću, za svijet kao mjesto za laži i zablude, ali i za svijet kao mjesto ispunjeno nadom i srećom? Zasigurno ne. Štoviše, trebamo naglasiti pjesničku riječ koja se kao biseri poredala jedna do druge na makedonskom i hrvatskom jeziku.”

Pokrovitelj promocije bila je Agencija za iseljeništvo RM.

Извор: “Македонски глас” бр. 75.

Comments are closed.