Štip je grad u istočnom dijelu Makedonije, smješten u dolini rijeke Bregalnica. Ovaj je grad jedan od najvažnijih obrazovnih i gospodarskih centara na istoku, no sakrivena ljepota je ono što ga uistinu čini vrijednog posjete.
Drevna tvrđava Isar nalazi se na istoimenom brdu, na temeljima antičkog Astiba i bizantskog Stipiona, u jugozapadnom dijelu grada Štipa, između rijeka Bregalnica i Otinja, i proteže se u smjeru sjever-jug po duljini od 350 m., a od razine Bregalnice uzdiže se do 150 m. Imajući sve odlike srednjevjekovnih fortifikacijskih građevina, potječe iz 14 stoljeća. Zidovi su široki 1,3 m., građeni u pločastom slogu i zaliveni s puno žbuke. Tvrđava se sastoji iz dva dijela, okružena odjeljenim zidnim pojasima. Palača ili dvorac, postavljen je na najvišem dijelu brda. Dug je 106 m., a širok do 20 m. Sjeverni je dio završavao s trokutastim tornjem. U sjevernom i južnom dijelu ograđenog prostora nalaze se dvije cisterne za sakupljanje kišnice. Na sredini istočnog zida stoji glavni toranj (donžon). Pored njega, s južne strane bila je porta za ulaz u dvorac, a na sjevernoj strani tornja naslonjena je stražarska kuća za unutarnju portu. Kroz ovu portu ulazilo se iz prednjeg dvorišta u dvorište palače. Trgovački dio dvorca (cvinger) nalazi se na padinama sjeverno, istočno i južno od dvorca, na prostoru dugom 250 i širokom 50 m. Radi veće sigurnosti u slučaju napada, bile su postavljene dvije porte bočno u smjeru zida. Najlakši je pristup sa sjevera, po uskom grebenu koji se spušta prema rijeci, no na tom je dijelu zid srušen. Sa sjeverne, istočne i južne strane tvrđave, u srednjem su vijeku bile izgrađene i tri crkve zaštitnice.
Tunel, koji je u prošlosti povezivao štipsku tvrđavu s rijekom Bregalnicom, a koji je bio od presudne važnosti za osvajanje tvrđave od Osmanlija, pronađen je 2009 g. od štipskih arheologa. Time se potvrdila najprepričavanija štipska legenda o osvajanju grada preko tajnovitog tunela ispod Isara, o kojem je u 17. stoljeću pisao i turski putopisac Evlija Čelebija. On je bio korišten za tajnu opskrbu vodom stanovnika tvrđave.
Danas arheolozi rade na konzervaciji i rekonstrukciji tvrđave koja do kraja ove 2011. godine treba biti kompletno osvjetljena. A štipjani, ostajući dosljedni destljetnom običaju poznatom po imenu „četrse“, svake se godine 22 ožujka penju na tvrđavu i bacaju 39 kamenčića po brdu sa suprotne strane, koja se spušta do rijeke. Četrdeseti kamenčić stavljaju u džepu i te ga večeri stavljaju ispod jastuka. Kaže se da će mladi te noći sanjati onoga s kim će kasnije stupiti u brak. A najviše se vjeruje da će svima onima koji se na Dan proljeća popnu na tvrđavu i uhvate za kamenčiće, godina biti sretna i plodna.
