Slavko Janevski (Skopje, 11. siječnja 1920. – Skopje 20. siječnja 2000.) bio je ugledni makedonski pripovjedač, romanopisac, pjesnik, filmski scenarist, esejist i slikar. U Skopju je završio osnovnu i strukovno-tehničku školu. Od 1945. godine bio je urednik prvog makedonskog lista za djecu „Pioner“, a zatim glavni urednik više književnih časopisa, kao što su časopisi „Titovče“, „Nov den“ i „Sovremenost“, književni časopis „Horizont“ i humorističko-satirički list „Osten“. Radio je i kao urednik u izdavačkim kućama „Kočo Racin“, „Naša kniga“ i „Makedonska kniga“. Janevski je ostavio trag i u makedonskoj kinematografiji, kao autor nekoliko filmskih scenarija.
S objavljenih 15 romana, 11 knjiga poezije, 6 knjiga priča, 8 dječjih knjiga i velikim brojem prepjeva, eseja i polemika, Slavko Janevski je možda najplodniji pisac u suvremenoj makedonskoj književnosti, čija su djela prevedena na mnoge jezike. Njegov roman „Selo iza sedam jasena“ (1952) prvi je roman objavljen na makedonskom jeziku. On pripada prvoj generaciji makedonskih pisaca nakon Drugog svjetskog rata, koja je postavila temelje suvremene makedonske književnosti. Godine 1946. u Skopju, Slavko Janevski, Blaže Koneski, Aco Šopov, Vlado Maleski i Kole Čašule formirali su Društvo pisaca Makedonije, koje je tada brojilo 7 članova. Zatim, Janevski je bio i predsjednik Društva. On je također bio član Makedonskog PEN Centra, predsjednik Vijeća SVP, kao i član MANU od njenog osnutka 1967. godine.
Slavko Janevski dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, uključujući: „AVNOJ“, „11. Oktomvri“, „Braća Miladinovci“, „13. Noemvri“, „Kočo Racin“, „Makedonsko slovo“, „Misla“ i „Miroslav Krleža“. On je također dobitnik dvije zlatne arene za scenarij na filmskom festivalu u Puli, za filmove „Vučja noć“ i „Makedonski dio pakla“. U spomen na njegova djela, 29. siječnja 2010. godine u parku „Žena-borec“ u Skopju otkriven je spomenik Janevskom, djelo akademika Tome Serafimovskog.
