Istočno od grada Debar u naručju jugozapadnog dijela planine Bistra, na 1.350 m nadmorske visine, na velikoj padini sakrio se još jedan dio makedonske ljepote – drugo po veličini mijačko selo Lazaropole. Sa svojom arhitekturom, klimom i prirodom, ono predstavlja pravi planinski raj za posjetitelje.
Rasuto je po malom kraškom polju Koritnik gdje se nalazi oko 400-tinjak seoskih kuća, sve izgrađene od kamena poput nekakvih srednjovjekovnih utvrda, i s prekrasnim pogledom na dolinu Mala (Garska) Reka i planinu Stogovo. Zbog blage planinsko-kontinentalne klime i velikih količina oborina, obiluje livadama bogate poljskim cvijećem i bukovim i hrastovim šumama koje daju kristalno čist i svjež zrak. Selo je poznato i po jedinstvenoj lazaropolskoj divljoj ruži i lazaropolskim šarplanincima, ovčarstvu, kvalitetnom kačkavalju i bijelom siru, te po unikatnoj lazaropolskoj nošnji, osobito ženskoj.
U duhu bogate crkvene tradicije, ovo je mjesto s više crkvi i svetišta. Najstarija seoska crkva „Sv. Đorđija“ (1841) je monumentalna građevina s ikonama neprocjenjive vrijednosti i predstavlja simbol kulture u Mijačiji. U okolici se nalaze Sv. Đorđija – Đurepi i Križ na Cuculu, Sv. Arhangel Mihail, Sv. Atanasij – Sv. Tanas, Sv. Petka, Sv. Spas – Sokolica i veliki Križ. Poznati arheološki lokaliteti u blizini sela su Oralište, Kaptaža, Javorska Voda, Glavino Selo i Jama.
Lazaropole je rodno mjesto mnogih stvaratelja, pjesnika, rezbara i slikara. Nekada je ovo selo imalo 3.000 stanovnika, no danas je samo turističko odredište. Područje je odlično za planinarenje, brdski biciklizam, jahanje konja, sportski lov, paraglajding i trčanje sa skijama tijekom zimskog razdoblja, ali i inspiracija za fotografe i pjesnike. Kao dopuna je i nekoliko kulturno-umjetničkih manifestacija koje se organiziraju u ljetnom razdoblju, među njima i poznati „Lazaropole Fest“. Nedavno je za posjetitelje otvoren i Kalin hotel.
O postanku sela, legenda kaže da su se ljudi bježeći pred Turcima sakrili u pećinu Kalina dupka. No, Kalina djevojka je počela pjevati. Turci su je čuli i zapalili su vatru ispred ulaza u pećinu. Svi su se ugušili osim Lazara, koji je uspio izaći. On je osnovao selo koje i danas nosi njegovo ime. Inače, staroslavenska riječ „лазоръ“ označava veliko prostranstvo bez šuma, dok se povijesno smatra da je Lazaropole nastalo od raseljenih stanovnika Glavinog sela i Lopušnika.
Tko nije bio, neka posjeti Lazaropole, bilo u proljeće kada će vas očarati zelenilo i miris narcisa, u jesen kada će vam se oči ispuniti živopisnim bojama šume, ili u zimi, kada pahulje u bijelini plešu svoj ples. A ako dođete u ljeto, na veliki blagdan „Ilinden“, dočekat će vas jeka zurli i tapana, i biser makedonskog folklora, pečalbarsko oro „Teškoto“.
