U neposrednoj blizini grada Prilepa u Makedoniji, u prekrasnoj i raskošnoj prirodi smjestio se planinski vrh Zlatovrv (1422 m). Proteže se sjeverno od Prilepa, između Stare Reke i Prilepske Reke, u sjeveroistočnom dijelu Pelagonije, na površini od 50 km2.
Zlatovrv je dobio ime po odsjaju sunca koje pri izlasku zbog svog istočnog položaja i golih granitnih stijena, s polja u Pelagoniji izgleda kao zlato koje sija. Druga legenda kaže da ime potječe od „zlatne jabuke“ koja je postavljena na vrh gromobrana kako bi privukla atmosferski elektricitet.
Ovdje, na obroncima Zlatovrva, na jednom malom platou među ogromnim stijenama, na nadmorskoj visini od 1280 m, prostire se manastir Treskavec sa svojim konacima i manastirskom crkvom „Uznesenja Presvete Bogorodice“. Ime manastira potječe od toga što su na tom mjestu vrlo česte i jake grmljavine.
Uzdignut visoko iznad stijena i savijen poput orlovskog gnijezda, Treskavec pruža prekrasan pogled na okolne planine Baba, Babuna i Kajmakčalan, na Pelagonijsku ravnicu, kao i na gradove Prilep, Bitola i Kruševo. Kao jedan od najstarijih i najljepših manastira u Makedoniji, on je biser arhitekture i važno monaško i duhovno središte Ohridske arhiepiskopije.
Područje je bilo naseljeno stanovnicima još prije naše ere, o čemu svjedoče ostaci antičkih zidina i velike nekropole. Od epigrafskih spomenika saznaje se da se naselje zvalo Kolobaisa, kultno središte Apolona i Artemide.
Manastir je složen kompleks građevina izgrađenih u različitim vremenskim razdobljima. Vjeruje se da je izgrađen u 13. stoljeću, a zatim nadograđen u 14. stoljeću. Sačuvane su kuhinja i blagovaonica iz 14. stoljeća. Najstarije bizantske freske u crkvi su iz 14. stoljeća, a postoje freske i od 15. pa sve do 19. stoljeća. U crkvi se nalaze i vrijedni umjetnički predmeti, a unutarnji ambijent nadopunjuju ikone iz 17. i 18. stoljeća.
Konaci manastira izgrađeni su oko crkve u 19. stoljeću. Oni su na dva kata s proširenim čardacima. Spaljivani su tri puta, 1867. godine, zatim 1990. godine i 2013. godine, kada su potpuno izgorjeli. Donedavno se manastir smatrao najnepristupačnijim i najskrivenijim svetištem u Makedoniji, jer se do njega moglo doći samo pješice. Nakon posljednjeg požara napravljena je asfaltna cesta, a i izgorjeli su konaci obnovljeni.
Mitska i božanska ljepota prepuna još neotkrivenih i nerazjašnjenih misterija, legendi, priča, kamenih artefakata, arheoloških i materijalnih svjedočanstava i nalaza. Utočište dostojanstva i mira za sve dobronamjernike.
