Na jugoistočnim obroncima Šar planine smjestilo se malo staro brdsko selo Belovište, koje kao da je ostalo netaknuto još od rimskog doba. Smješteno u općini Jegunovce, u krajnjem sjeveroistočnom dijelu Donjeg Pologa i oko 20-tak km od Tetova, na nadmorskoj visini od 720 m, okruženo gustim šumama, pašnjacima i izvorima koji nikada ne presušuju, Belovište je pravo utočište za sve one koji traže mir, tišinu i dodir s autentičnom prirodom Makedonije.
Kroz ovo područje teče Beloviška rijeka, planinska rijeka s hladnom i kristalno čistom vodom, koja izvire na istočnoj strani Šare između vrhova Piribeg i Livadica. Njezin tok je divlji i razigran, prolazi kroz stijene, uske doline i šumske pojaseve, te stvara male kaskade, prirodne bazene i vodopade, koji su jedni od najviših u Makedoniji i jedni od najdužih na Balkanu.
Na rijeci su se formirala tri slikovita Beloviška vodopada koje otkrivaju samo oni avanturističkog duha. Prostirući se u divljem, gotovo neprohodnom kanjonu dugom oko 2 km, protežu se u nizu kaskada ukupne duljine oko 150 m. Prvi, „Petočko Vodiče“ („Vraživir“) najmanji je, s padom od 12 m, ali s najvećim intenzitetom vode. Srednji, „Donja Skala“, najveći je, s padom od 43 m. Gornji vodopad, nazvan „Gornja Skala“, ima manji intenzitet s neprekinutim padom od preko 20 m. Ovi vodopadi nisu lako dostupni, što njihovu ljepotu čini još autentičnijom. Najimpresivniji su u proljeće kada topljenje snijega sa Šare pojačava rijeku, a vodopadi postaju veličanstveno moćni i huče poput neprekinute pjesme na planini.
Legenda o nazivu „Vraživir“ govori da je na tom mjestu voda bila toliko duboka i uzburkana da je „gutala“ sve što joj se približilo. Ljudi su vjerovali da se tamo nalazi „nečista sila“, pa su rijetko ostajali u blizini nakon zalaska sunca. Druga legenda kaže da voda iz rijeke „liječi umor“, a šume oko nje bile su utočište pastirima i putnicima koji su ovdje nalazili mir i inspiraciju, zbog čega i danas ovaj kraj ima posebnu, mističnu ljepotu. Na izletištu Petočko Vodiče nalaze se dvije crkve, „Sv. Petka“ i „Sv. Jovan Krstitelj“, ribnjaci i restoran, pješačke staze, mostovi, putokazi, drvene kolibe i klupe. Lokalitet je dobio ime po ljekovitom izvoru koji pomaže kod očnih bolesti, koji se nalazi u crkvi „Sv. Petka“, a proglašen je najčišćim u Makedoniji.
Cijelo područje bogato je i endemskim biljkama i divljači. Nema gužve ni turističkog meteža, samo žubor vode, vjetar kroz drveće i koraci šumskim stazama. „Ovdje se priroda ne vidi, već se čuje i diše“, kažu rijetki posjetitelji i planinari, koji dođu jednom i ponovno se vrate.
