Dimo Todorovski (Solun, 11. prosinca 1910. – Skopje, 27. travnja 1983.) bio je poznati makedonski kipar prve generacije kipara koji su utemeljili ovu likovnu umjetnost. On je bio jedini kipar koji se pojavio između dva svjetska rata u Makedoniji. Dvije godine nakon njegova rođenja, njegova se obitelj vratila u rodni grad Prilep. Studirao je u Beogradu, gdje je završio Umjetničku školu s akademskim tečajem na odjelu skulptura u klasi prof. P. Palavičinija. Po povratku u Makedoniji, sudjelovao je u formiranju Umjetničke škole u Skopju, gdje je bio i profesor do umirovljenja. Todorovski je jedan od osnivača i Umjetničke galerije 1949. godine. Bio je idopisni član MANU-a. I danas u naselju Trnodol gdje je živio, stoji njegova prazna kuća s ateljeom, koju je ostavio da bi se adaptirala u spomen-kuću.
Dimo Todorovski realizirao je brojne skulpture od gipsa i bronce u različitim formatima, kao i više monumentalnih javnih spomenika u Makedoniji (Trnica, Kruševo, Veles, Struga, Ohrid…). Osim djela s temama NOB-a i socijalnih tema, izrađivao je i portrete. Poznat je kao autor koji je kompletno bio predan skulpturi, kiparstvu. Nažalost, mnoge od skulptura iz vremena prije Drugog svjetskog rata bile su mu uništene. Veliki broj njegovih djela nalaze se u Nacionalnoj galeriji Makedonije, u Muzeju suvremene umjetnosti i u MANU-u, a ima djela i u privatnim kolekcijama.
Neka od njegovih značajnijih djela su: spomenik na Mečkinom kamenu u Kruševu (1983), statua „Oro“ na prilepskom trgu (1972), djelo u bronci „ Braća Miladinovci“ (1945), djelo „Jama“ u Daut-pašinom amamu (1956), „Sv. Kliment Ohridski“ (1967), „Ćemanedžija“ (1942), „Majka na umetnikot“ (1947), „Tutunoberačka“ (1942), spomenik NOB-a u Trnici i druga.
