Najkvalitetniji opijum na svijetu je makedonski s 14 morfijskih jedinica. Drugi po kvaliteti je pakistanski sa 7 morfijskih jedinica, a s manjim razlikama slijede ostali. Kolumbijski je primjerice, s oko 3,5 morfijskih jedinica.
Još u srednjem vijeku, makedonska su polja bila puna maka kojeg su najvještiji trgovci – Židovi s čamcima i plovilima po Vardaru iz pristaništa u Velesu i po rijeci Crna Reka iz pristaništa u Rosomanu, slali ka Solunu te odatle dalje u svijet. Prvi je mak bio posađen 1835. godine u okolici Štipa, a anegdota kaže da su makove sjemenke bile donešene u cijevima puške. Vijest o čudnoj biljci brzo se proširila, pa su doline Tikveš i Rajac pobijelile od ogromnih polja sa cvjetovima. Prvi statistički podaci pokazuju da je 1880. godine po dolini rijeke Vardar proizvedeno 70 tona, da je 1893. godine preko solunskog pristaništa izvezeno preko 19 tona, a da je slijedeće godine proizvodnja dosegla 79 tona sirovog opijuma. Najveći postotak morfija sadržavao je opijum uzgajan u okolici gradova Kavadarci, Strumica i Veles, dok je malo slabiji bio u regiji gradova Prilep i Kočani.
Makedonski je opijum zahvaljujući povoljnom tlu i riječnim naslagama bio među najboljima na svijetu, jer je sadržavao 17-22% morfija. Pretpostavlja se da je on ovdje bio najkvalitetniji, jer su ovdje obavljena i najstarija križanja da bi se dobio najkvalitetniji opijum. Bilo kako bilo, mak je u Makedoniji bio po poljima sve dok proizvodnja nije bila zabranjena.
