Glagoljica ili glagolјsko pismo je prva slavenska abeceda (azbuka) koja je imala 41 slovo. Glagoljicu je stvorio Sv. Kiril, uz pomoć svoga brata Sv. Metoda, prije odlaska u Moravsku misiju 863. godine za prevođenje Biblije i drugih knjiga na slavenske jezike. Azbuka je dobila ime po staroslavenskoj riječi „глаголъ“ što znači „riječ“. Na staroslavenskom se koristi riječ „Kirilovica“. Poznato je da postoje dva tipa glagoljice: obla i uglata. Oblu glagoljicu poznavao je sav slavenski narod, a uglatu samo Hrvati.
Hrvatska glagoljica ima dugu i zanimljivu povijest, dužu od 1000 godina. Hrvati su bili jedini narod u Europi kojemu je Papa dopustio da koristi vlastiti jezik i pismo u crkvi. Danas se glagoljica koristi samo kod crkvenoslavenskih i ponekad u misnim knjigama na materinjem jeziku u katoličkoj Križevskoj biskupiji u Hrvatskoj. Na području Makedonije prestala se koristiti u 12. stoljeću kada je zamijenjena s ćirilicom.
